U datoj mreži za otpornik ako uzmemo u obzir dio ACD, promatramo da preko AD otpornika
i dobivamo ekvivalentnu mrežu
slično ako nastavimo, konačno ćemo doći do slike
Otpor vodiča je 5 ohm na 50c i 6 ohm na 100c.It otpor na 0 * HVALA !!
Pa, pokušajte razmišljati o tome na ovaj način: otpor se promijenio za samo 1 Omega preko 50 ° C, što je prilično velik raspon temperature. Dakle, rekao bih da je sigurno pretpostaviti da je promjena otpora s obzirom na temperaturu ((DeltaOmega) / (DeltaT)) prilično linearna. (DeltaOmega) / (DeltaT) ~ ~ (1 Omega) / (50 oC) DeltaOmega = (1 Omega) / (100 oC-50 oC) * (0 ^ oC-50 oC) Omega_ (0 ° C) ~ 4 Omega
Koja je razlika između kritičnih točaka i točaka infleksije?
U udžbeniku koristim (Stewart Calculus) kritičnu točku f = kritični broj za f = vrijednost x (nezavisna varijabla) koja je 1) u domeni f, gdje je f '0 ili ne postoji. (Vrijednosti x koje zadovoljavaju uvjete Fermatove teoreme.) Točka infleksije za f je točka na grafu (ima i x i y koordinate) na kojoj se mijenja konkavnost. (Čini se da drugi ljudi koriste drugu terminologiju. Ne znam jesu li jeli pogrešno ili jednostavno imaju drugačiju terminologiju. Ali udžbenici koje sam koristio u SAD-u od ranih 80-ih godina, svi su koristili ovu definiciju.)
Zašto bi idealan voltmetar imao beskonačni otpor, a idealan ampermetar nije imao otpor?
To je tako da mjerač ometa testiranje kruga što je manje moguće. Kada koristimo voltmetar, stvaramo paralelnu putanju preko uređaja, koji izvlači malu količinu struje od uređaja koji se testira. To utječe na napon na tom uređaju (jer V = IR, a mi smanjujemo I).Da bi se taj učinak sveo na minimum, mjerač bi trebao crpiti što je moguće manje struje - što se događa ako je njegov otpor "vrlo velik". S ampermetrom mjerimo struju. Ali ako mjerač ima bilo kakav otpor, to će smanjiti struju u grani kruga koji mjerimo, i opet, mi ometamo mjerenje koje pokušavamo napraviti. Odgovor je da mjerač doda što je moguće manji otp