Odgovor:
Puno imena znakova su igračke.
Obrazloženje:
Većina od nas prerasta potrebu da se imena likova poput Ben Dover ili Amanda Hugginkiss. Na sreću, teška književnost je manje ograničena.
Thomas Pynchon nam je dao Oedipa Maas i Manny DiPresso. Truman Capote nam je dao Holly Golightly. Ian Fleming nam je dao toliko groznih ženskih imena da će biti u svojoj ligi, ali njegov status književne teške kategorije je u sumnji.
Prosjačka opera ima mnogo likova s imenima kao što su Polly Peachum i Sukey Tawdrey. Terry Southern nam je dao i Candy Christian i generala Jack D. Rippera (ne mogu svi biti suptilna remek-djela).
Još nisam stigao do Dickensa i Twaina.
Što je anastrofa u književnosti? + Primjer
Anastrofa je inverzija normalnog reda subjekta i glagola (obično za postizanje naglaska). Evo primjera dvostruke anastrofe: Preko planinskog grebena podvučena je "ruža sunca" i uz nju podcrtana ("isparila mu melanholiju").
Što je primjer paradoksa u književnosti? + Primjer
Citat "Životinje su jednake, a neke su životinje jednake od drugih" iz Životinjske farme Georgea Orwella primjer je paradoksa u književnosti. Kao književna naprava, paradoks je skup dva ili više proturječnih pojmova koji, kada se uzmu u obzir, otkrivaju skriveno značenje ili istinu. Citat "Sve su životinje jednake, a neke životinje jednake od drugih" dobar je primjer paradoksa. Jednakost znači da je svatko na istoj razini. Nije moguće da netko bude "ravnopravniji" od nekog drugog, jer je to kontradiktorno pojmu jednakosti. Međutim, kada se uzme u obzir gornji citat, postaje jasno da je ono o č
Što je primjer transcendentalizma u književnosti? Kako pronaći transcendentalizam u djelu književnosti?
U divljinu u divljinu Jon Krakauer primjer je transcendentalizma. To je istinita priča, u kojoj protagonist, Chris, odlazi u divljinu. Uroni se u filozofiju i probija se kroz mnoge terene, nadajući se da će pronaći nešto u sebi. Njegova povezanost s prirodom, potraga za znanjem, izolacija od društva i vjera u nad-dušu naglašavaju istaknute aspekte transcendentalizma. Drugi primjer je Thoreauov slavni Walden. Ovdje Thoreau ulazi u "divlji" kao eksperiment i pokušava živjeti jednostavno kako bi pronašao smisao i povezanost. Iskreno, ne uživam u čitanju Thoreaua jer je dramatičan, a njegovo pisanje je zamorno. Ipak,