Ekološki otisak definirali su Wackernagel, Mathis i Rees (1996.) kao "područje proizvodnih kopnenih i vodenih ekosustava koji su potrebni za proizvodnju resursa koje stanovništvo troši i asimilira otpad koji stanovništvo proizvodi, gdje god se nalazi na Zemlji i voda se nalazi."
Ekološki otisak pojedinca je zahtjev koji pojedina mjesta na planeti. Možete izračunati vašu ovdje. Izračun uzima u obzir čimbenike kao što su: koliko često vozite, što vozite, ako se vozite javnim prijevozom, koliko često letite, i tako dalje.
!
Također je moguće izračunati potražnju koju organizacija ili zemlja ili zajednica stavlja na prirodne resurse planeta. Količina zemlje koja se obrađuje, količina sječene šume i količina šuma potrebnih za apsorpciju CO2. Ekološki otisak je koncept koji je sve važniji kako ljudska populacija raste. Svjetska zaklada za divlje životinje ima opsežan članak koji vrijedi provjeriti za više detalja.
Wackernagel, Mathis i W. Rees. Naš ekološki otisak. Otok Gabriola, BC: izdavači Novog društva, 1996.
Što je genetski otisak DNA?
DNK je jedinstven za ljude, stoga se može koristiti za identifikaciju ljudi - poput otiska prsta. Tehnički, nikada nije dokazano da su otisci prstiju jedinstveni.
Za što se koristi DNA otisak?
Rekao bih da postoji jedna glavna upotreba ... Glavna uporaba "DNK" otisaka prstiju koju bih rekao je za mjesta zločina. U slučaju da je zločin počinjen, a bilo je i više od jednog osumnjičenog, policija može upotrijebiti "DNK" otiske prstiju kako bi saznala koji "DNK" osumnjičenika odgovara otiscima prstiju koji su uključeni u zločin. Još jedna upotreba bi mogla biti zaštita nekoga, poput majke koja štiti dijete, u slučaju otmica ili sličnih ... Pročitajte više na: http://www.yourgenome.org/facts/what-is-a-dna-fingerprint
Zašto je ekološki otisak ljudi u Bangladešu tako mali?
Ekološki otisak procjenjuje obrazac potrošnje ljudskih zajednica. On mjeri korištenje prirodnih resursa i može biti energija, zemljište ili ugljični otisak. Bangladeš ima ekološki otisak mnogo manje (0,72 globalnih hektara po glavi stanovnika) od svjetskog prosjeka (2,84 globalnih hektara po glavi stanovnika). Razlozi za to mogli bi biti različiti: ali što je najvažnije, to je zbog niskog dohotka po stanovniku što znači da Bangladeš nije potrošačko društvo. Štoviše, u Bangladešu postoji vrlo malo industrija: on proizvodi samo 0,44 tone ugljičnog dioksida po osobi u usporedbi s 14,4 tona u SAD-u.